-Piše: Dr Radoslav T. Stanišić, filmski i TV reditelj
Godine 1951. „Jadran-film” snimio je jedno jedino djelo. Ali to je bio velik, zahtjevan, svakako i skup projekt, „Bakonja fra Brne”, film kojim počinje Fedor Hanžeković, značajna ličnost jugoslovenske kinematografije. Pripreme za snimanje filma bile su temeljne, jer se radilo o prvoj literarnoj adaptaciji urađenoj u produkciji „Jadran-flma”. Roman Sime Matavulja privukao je pažnju ne samo pitoresknošću radnje i likova, već i stanovitom vječnom aktualnošću. Hanžekovićevo opredjeljenje za Matavuljev kritički realizam, u previranjima koja su zahvatila naše stvaralaštvo u prvim poratnim godinama, može se shvatiti i kao potreba za izvjesnom distancom prema svemu onom efemernom što se vulgarno nametalo i dovodilo u nedoumicu mnoge naše sineaste. Istovremeno, to je moglo da bude i uvjerenje da, uprkos svih deklaracija, pragmatizam nije ni izdaleka prodro tako duboko u filmski jezik da bi sebi obezbijedio trajno djelovanje. Svojim urođenim smislom za humor nikad ovaj reditelj nije ispoljavao nestrpljenje, rezignaciju ili otvoreni protest, mada je za to često imao razloga. Prema njegovom uvjerenju, svaki reditelj, ako želi da se zadrži na filmu i da ostvari svoje zamisli, mora imati snage da preuzme ličnu odgovonost za sopstveno djelo.
To je značilo da se i problemi našeg filma moraju razmatrati u kontekstu opštih umjetničkih težnji a ne strogih ideoloških odrednica, kako bi se našao pravi odnos prema tradiciji, a preobraženje realizma uskladilo sa senzibilitetom i specifičnostima našeg svijeta i tako željena djela zadržala u domenu estetskih kategorija. Hanžeković nije bio eksplicitno protiv svega što je bilo proklamovano unutar teorije o socijalističkom realizmu, ali se nije slagao ni sa kakvim ograničenjima ili jednostranim usmjeravanjem filmskog stvaralaštva. U toj njegovoj teoriji da gledamo na film šire i sveobuhvatnije nije, međutim, bilo otvorene želje za demonstrativnim avangardizmom. Zato je i naglašeno mišljenje da film nije izolovan fenomen koji bi mogao biti sam sebi cilj.
To je ujedno Hanžekovićevo oslobađanje od pretjeranog subjektivizma i nastojanje da se približi značajnim djelima, kako bi i sam kod sebe pobudio želju da dosegne do onih duhovnih standarda na kojima jedno djelo može da počiva kao nacionalni i umjetnički izraz. U drugim prilikama sve ovo moglo je da bude protumačeno i kao izvjesni kompromis.
Ali u vrijeme kada se reditelj spremao za svog „Bakonja fra Brna” bilo je ovo i te kako značajno. Filmska nepismenost, primitivnost pojedinih konstrukcija, plakatska angažovanost, teatralnost i naivnost ugrožavali su i ograničavali umjetničko saznanje. Valjalo je naglasiti da angažovanost nije podilaženje dogmama već utvrđivanje vitalnih vrijednosti smisla u čovjekovoj egzistenciji. Humanizam filmskog djela time postaje istovremeno i izraz stvarnosti ali i želja da se izdigine iznad njenih prolaznih fenomena.
Nije li to način da film dođe do svoje suštine i postane pravo svjedočanstvo o našem vremenu i trajanju? Poraz i zastranjivanja mogu se izbjeći ako film u sebi otkrije snagu Ijudske slobode. Za nekoliko stvaralaca to je istovremeno značilo – zauzeti stav prema svemu što je stvoreno i učinjeno za film. To preuzimanje lične odgovornosti za sopstveno stvaranje došlo je najrečitije do izražaja u ličnosti Fedora Hanžekovića.(Nastaviće se)
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.